asd
asd Vlaški Mozaik

Asimilacija Rumuna u Timočkoj Krajini nije potisnula sva obeležja identiteta i zbog toga nije nepovratna.


Asimilacija podrazumeva gubitak identiteta etničke grupe, čiji pripadnici se prestaju razlikovati od preovlađujućih pripadnika društva. Asimilacija može biti prisilna ili dobrovoljna, međutim, u oba slučaja veoma je retko da asimiliovana zajednica u potpunosti izgubi sva obeležja svog prethodnog identiteta. Zadržanim obeležjima prethodnog identiteta smatraju se i estetske i druge kategorije šireg kulturnog ili etničkog identiteta, poput narodne nošnje i sl., a ne samo jezik, religija i sama svest o etničkoj pripadnosti.

Popisi stanovništva Srbije kroz istoriju - igra srpske statistike sa rumunskim identitetom


Prema poslednjim popisima u Srbiji broj onih koji se izjašnjavaju kao Rumuni/Vlasi je izrazito mali i ne čini statistički značajnu kategoriju. Međutim, prema popisima pre Drugog svetskog rata, npr. 1931. godine Rumuni/Vlasi su činili većinsko stanovništvo u skoro čitavoj Timočkoj Krajini uz nekoliko manjih “ostrva“ na etničkoj mapi ovog područja u kojima su Srbi tada činili većinu. O tome kako je u vreme komunističkog režima izvršena asimilacija Rumuna u Timočkoj Krajini pisalo je više autora. Uskraćeno im je pravo da se školuju na svom jeziku, da se izjašnjavaju kao Rumuni i dr.       

Međutim, Rumuni u Timočkoj Krajini nisu izgubili svoj identitet, o tome najbolje svedoče upotreba maternjeg jezika koji se prenosio sa kolena na koleno i uspeo da se očuva bez institucionalnog okvira, zatim običaji, narodna nošnja, pesme, i neki specifični obrasci društvenog ponašanja pripadnika zajednice svojstveni rumunima uopšte.

Uz nesumnjivo nedostatak demokratskog, racionalnog, i najvažnije, smislenog  pristupa ovom pitanju od strane države Srbije, vremnom  je došlo do problema odsustva nacionalne svesti kod velikog broja pripadnika rumunske zajednice u Timočkoj Krajini, što se manifestuje odsustvom potrebe da se izjašnjavaju kao Rumuni/Vlasi. Pripadnici zajednice sebe zapravo vide kao specifičnu etničku grupaciju, ali ne smatraju da je to nešto naročito važno što vredi očuvati niti da ih to bitno razlikuje od pripadnika većinskog naroda. S druge strane, usled nedemokratičnosti i velikog uticaja državnog aparata na etnička pitanja, velika većina Rumuna u istočnoj Srbiji zanemaruje svoja manjinska prava te se usled pritiska sredine i iz straha od represije države izjašnjava u skladu sa onim što je javno podobno. To je pre svega pripadnost većinskoj srpskoj etničkoj grupaciji ili  "Vlasima" što je za vlast prihvatljivije od pripadnosti "Rumunima". Međutim dalje principijelno i ozbiljno insistiranje na sopstvenim manjinskim i građanskim pravima  sputava se od strane vlasti jakom propagandom i kontrolom javnog prostora. Dalje se jednostavno ne sme.

U sakom slučaju, pripadnici ove zajednice u prvi plan stavlju svoju pripadnost državljanstvu, a zanemaruju etničko poreklo.  

Proizilazi da rumunski identitet u istočnoj Srbiji postoji, ali da je potisnut kako od strane države tako i od strane samih pripadnika zajednice, inače bi se uprkos svim ograničenjima daleko veći broj izjašnjavao na popisu u skladu sa faktičkim identitetom.

E.C


01.07.2018